top of page

PRICAMO O SREBRENICKOM GENOCIDU U FRANCUSKOJ

24.05.2024 Wittenheim




Dana 24. maja 2024. godine, učenici Collège Irène Joliot-Curie u Wittenheimu (Francuska) ugostili su Sedinu Delić-Tanović, preživjelu žrtvu genocida u Srebrenici i posvećenu aktivistkinju, supredsjednicu Udruženja Komisija bijelih traka (u daljem tekstu 'Komisija' ) , koja je predvodila ovu inicijativu.


Kroz svoje angažovanje u udruženju, Sedina naglašava da genocid nikada nije apstraktan događaj koji se jednostavno dogodi, već je rezultat političkog procesa, za koji je objašnjenje ponudio profesor Studija genocida Gregory Stanton u svom konceptu o deset faza genocida. U tom smislu, genocid u Srebrenici se ispravno može razumjeti samo u kontekstu politike osvajanja prostora i resursa kroz uništenje 'neprijatelja' definisanog na etničkoj, ideološkoj ili vjerskoj osnovi, pa i cijelih naroda ili vjerskih zajednica .

Genocid u Srebrenici 1995 nije jedan izolovan događaj, već je završnica jednog političkog procesa i jasne linije genocidnih namjera i zločina istrebljenja, koji su započeli 3 godine ranije u sjeverozapadnoj Bosnu i Hercegovinu (Prijedor, Ključ, Kotor Varoš, Banja Luka i dr.) i u Romanijsko- podrinjskoj regiji (Foča, Višegrad, Vlasenica, i dr.) Da bi se istrebljenje drugih i drugačijih uopšte desilo potrebna je bila jedna ideološka i propaganda priprema, potrebni su resursi i organizacija države, potrebna je politička volja i vojna nadmoć, ali i pristanak većine u društvu.



Komisija upravo želi mlađim generacijama i široj publici ukazati na uzroke i početke diskriminatorskih i zločinacki politika u Prijedoru, koje su vodile ka genocidu u Srebrenici i istrebljenju Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj: o označavanju nepoželjnih građana, hramova i kuća bijelim trakama i plahtama, o zatvaranju u prijedorske koncentracione logore, o masovnim likvidacijama i grobnicama, o nasilnim deportacijama desetina hiljada nevinih iz njihovih domova .


Sedina je preživjela genocid u Srebrenici kao dijete. Danas obilazi učionice u Francuskoj i Švicarskoj, dijeleći svoju životnu priču, iskustva i ukazujući na značaj očuvanja transgeneracijske memorije/sječanja. U petak, Sedina je, u okviru inicijative podizanja građanske svijesti o genocidu u Srebrenici koju je pokrenula profesorica Veldana Jukić, govorila pred 130 učenika.


Svjedočiti kao dijete koje je preživjelo genocid


Sedina Delić-Tanović je preživjela genocid u Srebrenici kao dijete. Svaki put kada svjedoči, detaljno, sa puno emocija i empatije opisuje svoj put od mirnog života prije rata, horora rata i genocida u Srebrenici, do postajanja bosanskom izbjeglicom u Švicarskoj. Uvijek naglašavajući važnost transgeneracijske memorije, ali i efekte ratne traume na žrtve, izbjeglice i njihovu djecu . Ovaj pristup ima za cilj osigurati da užasi takvih zločina ne budu zaboravljeni i da buduće generacije ostanu budne protiv ponavljanja takvih događaja.

Sedinino angažiranje s učenicima nije bilo samo prepričavanje njene prošlosti, već most koji povezuje prošlost sa sadašnjošću, potičući razumijevanje, empatiju i predanost sprječavanju budućih zločina.





Rezolucija o Srebrenici i suočavanje sa istinom


Ovo je posebno relevantno danas s obzirom na genocid koji se dešava pred očima svijeta u Palestini, i na slične genocidne kampanje nad Rohinjama, Ujgurima, i drugim narodima. Ali i obzirom na talas negacionizma i relativizacije s kojim se bosansko-hercegovačko društvo suočava od predstavljanja nacrta rezolucije o Srebrenici, koja ima za cilj stvaranje zasebnog UN dana za komemoraciju žrtava Srebrenice.


Iako su tenzije oko usvajanja rezolucije razočaravajuće za članove Komisije, mi vidimo rezoluciju kao važan istorijski i etički putokaz i alat za borbu zaborava, negacionizma i diskriminacije. *_Nadamo se da će rezolucija potaknuti sve građane u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj,

i Crnoj Gori, bez obzira na etno-vjerski i nacionalni identitet na suočavanje sa istinom o ratovima 1990tih i istinom o zločinima i genocidu počinjenih u ime nacije i nacionalnih interesa_ .*


Komisija smatra da je predloženi dan sjećanja ključan za memorijalizaciju / sječanje i edukaciju o Srebrenici, ali o ratovima u Bosni i Hercegovinu bivšoj Jugoslaviji 1991-1999. Dodatno vjeruje da posebno tačke 5., 6. i 7. rezolucije daju prostor i priliku za intezivniji rad Komisije sa BH dijasporom, nevladinim sektorom i javnim i vladinim organizacijama u Švicarskoj .

Novousvojena rezolucija poziva sve države da se pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida. Traži od generalnog sekretara UNa da uspostavi program informisanja pod nazivom "Genocid u Srebrenici i Ujedinjene nacije" te da skrene pažnju na ovu rezoluciju svim državama članicama, organizacijama UN-a i organizacijama civilnog društva.


Konačno, rezolucija poziva da sve države članice, organizacije UNa, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne zainteresovane strane, obilježe Međunarodni dan s posebnim svečanostima i aktivnostima u znak sjećanja i počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće edukativne i aktivnosti podizanja javne svijesti. Možda je ovo prilika i da Komisija i drugi akteri rade sa vladom Švicarske na zvaničnom prihvatanju kvalifikacije zločina u Srebrenici kao genocida, usvajanju program obilježavanja ovog dana i uvođenja u školske programe edukacije o genocidu u Srebrenici i ratovima u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji.


Uloga transgeneracijske memorije



Profesorica Veldana Jukić, koja je pokrenula ovaj projekat, bila je čvrsti zagovornik obrazovanja učenika o genocidu ; “Prije nekoliko godina, radila sam u školi gdje je preživjeli genocida u Ruandi bio pozvan da ispriča djeci šta je preživio. Tada sam htjela učiniti isto u vezi sa Srebrenicom. Moj otac je ratovao i bio je nagrađen Zlatnim ljiljanom, pa sam odrasla sa našom historijom i činjenicom da ne smijemo zaboraviti šta nam se desilo.”


Dijeljenjem ovih bolnih sjećanja, program koji udruženje implementira u švicarskim i francuskim školama ima za cilj očuvanje historije i informiranje budućih generacija o genocidu kao cinjenica i proces. Rezultati programa bili su značajni, ostavljajući dubok utisak na učenike i poboljšavajući njihovo razumijevanje događaja. Komisija je uvjerena da bi neke buduće vladine kampanje podizanja svijesti u javnosti i administraciji, te učenje o genocidu u Srebrenici kao dio zvaničnog programa u švicarskim i francuskim školama bili odgovor na tenzije koje postoje u švicarskom i francuskom društvu između mladih Švicaraca porijeklom iz Kosova, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.


Uticaj transgeneracijske memorije i budući planovi


Ovaj čin očuvanja sjećanja je ključan za poticanje razumijevanja i empatije, doprinos kolektivnom naporu u izgradnji suosjećajnijeg i prosvjetljenijeg društva. Kako je profesorica Veldana Jukić izjavila, “Djeca često imaju dojam da se sve što učimo na časovima historije desilo tako davno da više nema preživjelih. Veoma su iznenađeni kada im kažem da je moj otac ratovao i da sam ja rođena tokom rata. Nakon toga slijede razna pitanja jer ne mogu vjerovati da zapravo učimo o periodu koji se nije desio tako davno. Veoma su znatiželjni jer je to prvi put da čuju za Bosnu i Hercegovinu i genocid u Srebrenici. Žele znati šta se desilo i, iznad svega, zašto se desilo.”


Učesnici su izrazili želju za djelovanjem prema pravednijem i mirnijem svijetu. Cak su i učenici koji nisu posebno zainteresirani za istoriju ili nisu baš dobri u školi, razumjeli događaje i svrhu svjedočenja Sedine. Jedan učenik joj je rekao: "To je da bismo razumjeli što se dogodilo i, što je najvažnije, da se to više ne ponovi." Shvatili su poruku mira i to je naš najveći uspjeh. Uspjeli smo zainteresirati čak i učenike koji nisu skloni školi kaže profesorića Jukić.


Ohrabreni ovim uspjehom, Komisija planira ponoviti slične događaje u drugim izbornim predmetima i obrazovnim ustanovama, s ciljem da dosegne širu publiku u Švicarskoj i Francuskoj. Profesorica Veldana Jukić je istaknula da bi imala želju da ponovo ugosti Sedinu iduće godine. "Također, želim odvesti učenike u Srebrenicu. Već sam razgovarala o tome s direktoricom škole i podržala je tu ideju. Čak su me učenici ove godine pitali kako bismo mogli posjetiti Srebrenicu jer bi željeli obići memorijalni centar u Potočarima."


Ona je naglasila važnost ovih obrazovnih napora, napominjući, “Važno mi je, kao osobi, da se ono što se desilo u Srebrenici ne zaboravi u ime svih onih koji su dali svoje živote za Bosnu i Hercegovinu i onih koji su se borili za njen opstanak. Kao učiteljici, važno mi je da buduće generacije znaju šta se desilo prije otprilike 30 godina u srcu Europe, pred očima svijeta, da vide gdje mržnja vodi i da to imaju na umu dok odrastaju, nadajući se da će postati dobri ljudi koji će težiti stvaranju boljeg svijeta.”


Zahvalnost


Tim Komisije izražava svoju zahvalnost Sedini Delić-Tanović i Veldani Jukić za njihov doprinos ovoj jedinstvenoj obrazovnoj inicijativi. Utemeljena na viziji Udruženja 'Komisija bijelih traka', ova inicijativa ima za cilj oblikovanje kritičnih i svjesnih građana posvećenih sprječavanju mogućih zloupotreba. "Kroz podijeljene narative i očuvanje sjećanja, nadamo se da ćemo inspirisati značajne razgovore i doprinijeti kolektivnom naporu u izgradnji suosjećajnijeg i prosvjetljenijeg društva", kažu članovi Komisije.

1 view0 comments

Recent Posts

See All

Saopstenje za javnosti

Molba za informiranje javnosti o odgovoru na pismo Komesarke za ljudska prava Vijeća Evrope, Dunje Mijatović, gradonačelniku Prijedora i predsjedniku i potpredsjedniku Općinskog vijeća Prijedor od 27.

Comentarios


bottom of page